N.Đ: Vaše slikarstvo se temelji na meditativnim, apstraktnim kompozicijama koje povezuju simbolički i metafizički prostor uvodeći misaono aktiviranog posmatrača u introspekciju i omogućavajući mu da kroz lični doživljaj nastavi spoznajni proces. Možete li nam reći nešto više o tome?

T.G: Moje slikarstvo teži stvaranju prostora koji posmatrača poziva na zastajanje, introspekciju i povezivanje sa sopstvenim mislima, sjećanjima i emocijama. Kroz apstraktne oblike i suptilnu simboliku nastojim da otvorim prostor koji nadilazi fizičku stvarnost i vodi ka dubljoj refleksiji. Želja mi je da svako, vođen svojim ličnim doživljajem, pronađe značenje koje ga najviše dotiče. Umjesto da pružam gotove odgovore, trudim se da kroz sve elemente koji čine crtež ili sliku usmjerim na unutrašnje putovanje.

N.Đ: Simboli drevnih tradicija, poput kružnice, spirale, simetrije i zvuka, nose arhetipski kod u vašem slikarstvu. Da li smatrate da je vizuelni prikaz slojevitosti i ispunjenosti slike dominantniji od poruka koje nosi ta slika?

T.G: Simboli poput kružnice i spirale, duboko utkani u svaki segment postojanja, zauzimaju posebno mjesto u mom stvaralaštvu. Oni nose univerzalne poruke o povezanosti i cikličnosti, koje dolaze do izražaja u izložbi „Night Sky“, izazvanoj noćnim i svemirskim prostorima.

Vizuelna slojevitost i poruke neraskidivo su povezane: suptilno i umirujuće vode posmatrača ka ličnom doživljaju pozivajući ga da osjeti tišinu, beskraj i mir noći.

N.Đ: Vaš rad je do detalja osmišljen i matematički precizan u samoj fazi postavljanja; da li se trudite da do završenog procesa održite kontrolu nad slikom ili vam se ona otima u procesu rada?

T.G: Rad se tokom procesa mijenja i razvija tražeći ponekad neplanirane reakcije. Promjene i rješenja su obično suptilni i jednostavni, a u izradi mogu biti prilično zahtjevni. Kontrola nad slikom je uvijek prisutna, ali nikada nije stroga. Želim da rad, uz svu preciznost i pedantnost, zadrži svoju spontanost i prirodnu lakoću.

N.Đ: Koliko materijali koje koristite u svom stvaralaštvu (glitter, holografska folija i akrilne boje) odnosno tehnološki pristup – rezoniraju sa materijalizacijom predstava na platnu, dinamikom svjetlosti, i boje, pri čemu nastaju simbolični prostori? Da li je tim tehnološkim pristupom ostvarena poruka i simbolika slike?

T.G: Materijali koje koristim, poput glittera, šlag-metala, holografske folije i akrilnih boja nijesu samo estetski izbori, već rezoniraju sa materijalizacijom predstava, dinamikom svjetlosti i boje. Materijali unose u rad više od same boje – oni donose svoju prirodu stvarajući fizički prisutnu svjetlost i bljeskove koji podsjećaju na svjetlosne pojave na nebu. Pomoću njih stvaram simboličke prostore koji osciliraju između trenutnih svjetlosnih efekata i dugotrajnijih utisaka. Kombinovani, ovi materijali pomažu da prenesem željeni doživljaj, ali i da istaknem suštinske aspekte svjetlosti i boje.

N.Đ: Na vašim slikama je ton boje preveden u zvuk, slika je odjek treptaja, akorda boja, istražujete kako vibracije i frekvencije oblikuju našu fizičku stvarnost.

T.G: Boje, baš kao i zvukovi, imaju svoje vibracije i frekvencije koje utiču na našu stvarnost. Svaka boja nosi specifičnu energiju koja komunicira sa našim čulima i emocijama. Slika ili obojeni crtež postaje mjesto gdje boje, poput zvuka, imaju naboj da komuniciraju stvarajući unutrašnji doživljaj koji se širi izvan samog vizuelnog efekta i oblikuje naše emocije.

N.Đ: Platno je medij, prostor za istraživanje, ali i za dekodiranje unutrašnjih  i spoljašnjih filozofskih dimenzija postojanja koje sublimirate u umjetničkom izrazu.

T.G: Platno, papir ili koji god drugi nosilac – postaje prostor susreta između jasnih ideja i konkretnih simbola, gdje istražujem povezanost univerzalnih istina i ličnih doživljaja omogućavajući posmatraču da se poveže sa nekim novim, neistraženim, a iskonski poznatim aspektima.

N.Đ: Svjetlost i njena igra kao primarni elementi prisutni su u vašim slikama, kaleidoskopima fantastičnih predstava, vremenskih i prostornih dimenzija, a akcenti toplih boja bude optimistični doživljaj. Koliko su vam važni svjetlost i njeno predstavljanje na slikama?

T.G: Svjetlost na mojim slikama postaje motiv sam po sebi. Često nema konkretan izvor, već je ona svrha – simbol, piktogram. Ova svjetlost obilježava prostor, markira ga kao tačku. Ponavljanjem svjetlosnih, bojenih i linijskih elemenata, čiji pokreti i titranje stvaraju dojam čudesnog, želim prenijeti osjećaj iz lijepe mašte. Taj osjećaj je, vjerujem, ukorijenjen u svima nama i smatram da ga treba njegovati. Igrom svjetlosti i boje nastojim stvoriti atmosferu koja ohrabruje i pruža unutrašnji mir.

N.Đ: Kako se vaši radovi razvijaju u odnosu na kolorite i kompoziciju?

T.G: Kolorit nastaje u skladu sa željenom atmosferom i saopštavanjem emotivnog utiska, dok je komponovanje proces balansiranja, uvijek u nastojanju da se stvori harmonija. Iako postoji osnovna zamisao, rad se mijenja tokom procesa, ali konačan rezultat obično je kompozicijski postavljen u skladu sa početnim odlukama.

N.Đ: Da li postoje izvjesne razlike u crtežu i slici? Gdje se bolje osjećate, u kojem mediju?

T.G: Po mom mišljenju, suštinska razlika između crteža i slike ne postoji. Ova dva medija predstavljaju načine saopštavanja iste umjetničke misli, a izbor zavisi od specifičnih potreba i želje da se istraže određene dimenzije ideje.

N.Đ: Vaša umjetnost nije samo estetska, već i poziv na samospoznaju i meditaciju, uz korišćenje umjetnosti kao sredstva za povezivanje sa univerzalnim principima postojanja. Kako vidite ulogu umjetnosti u ovom procesu?

T.G: Mislim da umjetnost ne treba da bude samo estetska i doživljavam je najznačajnijim faktorom djelovanja između individualne svijesti i univerzalnih principa postojanja. Konzument umjetnosti sebi omogućava dublje razumijevanje svijeta u sebi i svijeta oko sebe. Oba beskonačna.

N.Đ: U vašim radovima prisutne su reference na stilove iz različitih perioda, uključujući nagovještaj estetskih principa secesije, poput onih koje su zastupali Gustav Klimt i pokret Art Nouveau, koji se manifestuje u korišćenju zakrivljenih linija i složenih uzoraka. Šta želite da poručite svojom umjetnošću? Da li vam je cilj da provocirate emocionalni odgovor, da pustite publici da samostalno interpretira svoje lične percepcije?

T.G: Nikada se svjesno ne referišem na druge umjetnike, iako je prirodno da se povremeno javljaju sličnosti. Stalno sam u procesu izmaštavanja i otkrivanja i često imam osjećaj da zbog vremenski zahtjevne realizacije ne mogu da ostvarim sve ideje koje nosim. Cilj mi je da prenesem misao i osjećanje kroz rad koji odražava moj lični doživljaj (u određenim sekvencama svima poznat) i dešava se u mojem vremenu – Sada.